srećna nova, jebala te ona

Došla je, nezvana a čekana, da donese radost svima i još ponekom. 2012. I sad će sve da bude bolje. Doduše, neće se povećati plate, neke će se čak i smanjiti, neke izostati, ali će, sa stopostotnom sigurnošću, neki brojevi narasti. Broj godina koje sam nagomilao čekajući bolje sutra, cijene cigareta, goriva, hljeba i mlijeka. Narašće prohtjevi mojih sinova, nezadovoljstvo moje žene, kamate, dugovi, stomak i kosa koja je preostala. I još koješta. Neke stvari će se i smanjiti. Manje će se piti jer se ne može podnijeti, manje će se ići u kafane jer je novčanik sve tanji, manje će biti i sexa jer ’’on’’ ne trpi probleme a, bogami i žena se sve više opire i nije joj do ’’toga’’. Za ljubavnicu se nema para jer je to skup sport, za odlaske na pecanje je rano a za odlaske u lov se nema snage. Sve u svemu, sve ćemo češće ostajati kod kuće i boriti se da se prvi dočepamo daljinca. Ko vlada njime neosporni je gospodar doma. Dok žena drugačije ne naredi. Na spoljno-političkom planu događaće se najavljene promjene. Amerika će već nekoga nagovoriti da pokrene građanski rat a onda će ’’milosrdno’’ da mu jebe nanu naninu i za njegove vlastite pare poslije da popravlja sve što je srušila ’’bombama, bombicama, pištoljima, strojnicama’’. Evropa će da zadrži Evro kao i Grčka Egejsko more ali će i Evro kao i Grčka, da propadne. Do tad, mi ćemo se konvertibilati svojim vlastitim markicama za koje nemamo ni pokriće ni opravdanje. Hrvatska će u Evropsku uniju, Srbija u pičku materinu a BiH će zadovoljno da ostane u šupku planete gdje je već i navikla. Ponosni stanovnici iste, mahaće pasošima, jer, kako ne trebaju vize svi su ih povadili, ali neće imati para da odu. I da imaju, niko ih neće. Ja zato, ne planiram nikakvo putovanje dalje od onoga što se može preći pješaka fijakerom. Srpska je proslavila 20 godina postojanja, ja 20 godina patnje. Iako stanovnici Federacije i Srpske smatraju da nemaju ništa zajedničko osim okova zvanog BiH, ja sam, konačno i neopozivo, shvatio da nam je sve zajedničko. Isti ljudi nas podjednako jebu iz dana u dan, isto siromaštvo je na sve strane jer isto je biti gladan u Sarajevu kao i u Banja Luci. Jedni gledaju na zapad a drugi na istok ali niko nigdje otići neće. Rodbina nam je po inostranstvu i sve se manje i rjeđe čujemo. Izostaju i pozivi i donacije. Fabrike se rasturaju i u FBiH i u Srpskoj. Djeci ćemo ostaviti jedno veliko ništa sa ogromnom kamatom. Socijalni bunt se neće dogoditi jer oni koji bi ga pokrenuli nemaju snage ni uticaja a oni koji bi mogli zauzeti su dogovorima sa stranačkim liderima. Čuj ’’liderima’’. Lider je bio Če, Mao, Tito. Ovo su mali Titovi pioniri koji su, od sveg znanja koje su pokupili po Kumrovecu, savladali i azpamtili samo ono ’’kako jebati vlastiti narod’’ i svi sa maximalnom ocjenom. Nemam ništa protiv sexa ali mi smeta što uvijek mene jebu i uvijek sam ja donji. Rado bih promijenio poziciju bar jednom ali male su šanse. Lažem, šanse su nikakve. Proslavio sam Božić, sutra je Srpska nova godina a prekosutra.... znam, ostaje mi samo da i dalje jedem govna kao i ostali. Niko ni bibera da doda, ili kečapa, da malo zavaram ukus. Tješim se da će doći i mojih pet minuta i to sebi govorim već 20 godina. Možeš misliti kakvih će to biti pet minuta kad ih toliko čekam. Prosto me strah da ih i dočekam da me ne strefi kakav srčani. Moždani nema šanse jer da imam mozga zar bih još bio ovdje. Ipak, svima od srca želim srećnu Novu, jebala vas ona.