srijeda, 8. veljače 2012.

mater im jebem

Opet snijeg. A u pičku lijepe matere. Bio napolju, vidio, okliznuo se par puta (nijednom pao) i, poslije uspješnog smrzavanja vratio se u toplinu doma. Radijator majka. Uzeo daljinac, pa drka drka Džon (dobri stari Rambo Amadeus) od početka do kraja raspoloživih kanala. Nigdje ništa. Jebem ti tv. Koji kurac plaćam kablovsku. Na RTRS prikaz slavljeničke atmosfere sa dočeka pravoslavne nove godine na Trgu krajine, odmah pored propale Boske koju je, kažu, kupio Dodikov sin od kredita koji mu je dala banka jer je ’’bolje to nego da bude narkoman’’ reći će ponosni tata. 3 miliona markica za momka od 19 godina. Odmah mi padne na pamet koliko mi je  hiljada papira i žiranata trebalo da dignem omanji kredit u banci sa pristojnom kamatom od 13% i još vezan za švicarca, da mi banka, nedajbože, ne propadne. Slažem kanal po kanal kad na bratskoj nam HRT film. Opa. Krvožedni indijanci od kojih se pravi veoma lijep kolač ’’indijaner’’ napadaju humanitarni konvoj doseljenika koji prati čitav garnizon prijateljski nastrojenih vojnika. I tako. Putuje karavan a indijanci malo-palo pa pripucaju iz ličnog naoružanja a strijele ispaljene iz moćnih lukova zazvižde i zabiju se u pokoje rame, pokoje drvo i žbun. Za divno čudo, nijedna ne eksplodira. Kako naivno. Da je film sniman prošle a ne 1950.godine, te strijele bi pravile omanje kratere u majčici zemljici. Stalone, Švarceneger i ostali junaci demokratske i prijateljske zemlje US(r)A bi pritrčali i goloruki sredili Apače, Sijukse i još pokoje pleme a onda, pošto bi spasili konvoj iliti karavan, krenuli prema horizontu dok bi se iza ispred njih gasilo sunce. Iza njih bi marljivi i brižni pisci istorije počistili krv  i druge dokaze njihovog humanitarnog rada. I tako iz godine u godinu. Idu ameri od zemlje do zemlje, od kontinenta do kontinenta, šireći demokratiju i uništavajući narode. Ko bi, da nije njih, rekao napaćenom narodu Iraka da je krvožedni Sadam zaista krvožedan, da je Gadafi lopov i da je bez veze i bez ekonomskog opravdanja živjeti u zemlji u kojoj se ništa ne plaća. Ni voda, ni struja, ni telefon.... Al dođoše dobri ameri i pojasniše da je srušena domovina bolja od postojeće pa junački sinovi naroda svog počeše da ubijaju i ruše. Poslije će to njima ameri, naravno o njihovom trošku, sve lijepo popraviti i čak pomoći da se oslobode toksične tekućine koja im se vuče ispod nogu a poznata je pod narodnim nazivom NAFTA. Iscrpiće nalazišta, odvući će tu tečnost na sigurna mjesta i preraditi je da ’’više nikada nikome ne naškodi’’. E jebi ga. Da li će se ikada zaustaviti ili su na indijancima shvatili da su pozvani da unište sve oko sebe. A mi Hitlera smatrali idiotom.  I pazi sad. Da se Vlasi ne dosjete, izabraše crnca za vođu. I time je saprana kompletna istorija robovlasništva a vrijedni i nadasve humani ljudi Amerike shvatiše da je sve to bila laž. Koji crni robovi. Nikada toga nije ni bilo. Sporo pamte al brzo zaboravljaju. Ne uče nikako. Nema potrebe. Sami pišu istoriju planete. Nadam se i u Boga uzdam da će jednoga dana sve da se promijeni. Da će Bog (koji god) sići ’’odozgo’’ u radni obilazak ’’stada’’ i vidjeti koju sodomu i gomoru drži na zemlji.Daće Bog , dočekaću ja da se ponovi 11.09. al u Pentagonu. Daće Bog, srušiće se bastion neofašizma upakovanog u Coca Colu i Microsoft. Daće Bog, nasukaće se opet negdje, u nekom Vijetnamu, mater im jebem.

Nema komentara:

Objavi komentar