Brak je
institucija koja služi za rješavanje problema kojih uopšte ne bi bilo da nema braka. Ne postoji bolja,
jednostavnija i tačnija definicija pomenute nesrećne simbioze između dva
ljudska bića koja se, u naponu snage, zanesena imaginarnim projekcijama
eventualne budućnosti, obavezuju na doživotnu vjernost, celibat (prema ostatku
svijeta) i žrtvovanje do krajnjih granica trpeljivosti. On, srećno zaljubljen u
njihanje kukova izabranice srca svoga koja u dopičnjaku (iznimno kratka mini
suknja) paradira gradom, želi da je odvoji od čopora samo za sebe kako bi jedan
i jedini uživao u blagodetima njenog poprsja, dugih nogu i međunožnih radosti i
kao dijete u luna parku uvijek iznova prolazio istim putem tragajući za vrhuncem sreće. Ona, srećno
zaljubljena u muškog roba, svjesna da će ga kontrolisati čitav život već
odranije poznatom igricom dam-ne dam, dozvoljava mu da misli da je izabarao a
tajnu da je upravo on izabran i njemu dopuštena mogućnost da prividno gospodari
njenim primarnim i sekundarnim polnim oznakama, odnijeće sa sobom u grob. I tako
on, lovac na divljač i ona, ’’ulovljena’’, uz pompeznu paradu pijanstva i kiča,
nakaradne zvukove turbo folka i uz prisustvo kumova, bliže i dalje rodbine,
svoje sudbonosno ’’da’’ izgovaraju kao u transu ili pod dejstvom jačih
narkotika. Potom pljačkaju polupijane goste koji, razdragani, raspojasani i u
želji da se dokažu pred komšilukom i rodbinom, darivaju mladu raznim komadima
bijele tehnike, zlatnih umotvorina i kešom, naravno. Poslije mladenci odlaze
negdje, da se sedam do deset dana posvete jedno drugom, ispitaju svoju putenost
i uživaju u sexu kao da se do tada nisu jebali gdje su stigli, ne birajući ni
mjesto ni vrijeme. Povratak u toplinu iznajmljenog ili već ranije obezbjeđenog
vlastitog stambenog prostora, povratak je u realnost koja nikada nije bila
ružičasta. Ljubav, koja sama po sebi, protokom vremena postaje navika i kao i
sve navike, polako gubi značaj iako rituali ostaju netaknuti. Naravno, i dalje
je sex opšteprisutna pojava ali zavođenja i romantike je sve manje dok je
nesretni ljubavnici potpuno ne istjeraju iz svojih života. Ritual parenja se
nastavlja, iako sve rjeđe i sa sve manje radosti. Nju boli glava jer je radila
cijeli dan, umorna je, čeka je suđe, peglanje, i pobogu, ručak a majmun, sa
raširenim novinama koje služe kao paravan iza koga sakriva svoje nezadovoljstvo
i odbija da prihvati sve češće i sve duže gunđanje ’’princeze na zrnu graška’’,
neće ništa da pomogne. Samo prlja, ne sklanja za sobom, prdi i smrdi i samo mu
je do piva, sexa i fudbala. Da si barem okrečio pa da znam što sam se udala za
tebe a ne da moram da plaćam i majstore. Sve moram sama majmune..... I tako,
ona sama, kao da njega dragi bog nije ni dao, počinje polako ali sigurno da
dominira nekada toplim domom a sada najhladnijom zatvorskom ćelijom u kojoj se značaj
oca porodice i izabranika srca napaćene i neshvaćene domaćice zamrzava na
neodređeno vrijeme sa krajnjom namjerom da se o odmrzavanju iste govori tek
poslije smrti današnjeg roba a budućeg pokojnika. Jadnom mužjaku, koji je od
lovca postao plijen i služi za eventualne fizičke poslove i povremeno
zadovoljavanje sexualnih potreba domaćice i majke kao i za pokazivanje majmuna na raznim porodičnim okupljanjima gdje se ’’ima
ponašati kulturno a ne kao oni tvoji’’ počinje da se ljepše osjeća van toplog
doma i sve češće kasni sa posla, pokušavajući da nađe rješenje za situaciju i
nevrijeme u koje je upala mala i lijepa barka sreće. Alkohol uglavnom pomaže da
se stvari sagledaju iz druge perspektive a povremena djevojka sumnjivog morala
i još sumnjivijih namjera usidrena u njegovom krilu dok joj drhtavim rukama
pregleda poprsje i kontroliše posjedovanje donjeg veša, ohrabruje ga u namjeri
da povrati izgubljeni tron i konačno i neopozivo ponovo postane kralj svoje
zemlje a beskrupuloznog, drskog i mrskog neprijatelja svrgne sa vlasti. U takvoj
namjeri, dobro nakljukan promilima konjaka, vinjaka ili kakve domaće brlje,
kročiće nesretnik na kućni prag na kojem će ga neselektivnom paljbom dočekati
snage opozicije i jednom zauvijek objasniti ko je, šta je, kakav je i gdje mu
je mjesto. Problemi, sve veći i sve komplikovaniji, i dalje će se množiti,
rasti i dalje komplikovati a nedostatak komunikacije svrstaće dojučerašnje
ljubavnike na suprotne strane fronta odakle će svakodnevno, bez prilike za
primirje, frcati na sve strane. I, konačno, kad sve dokurči i kad Dara prevrši
mjeru, on će napustiti bračni krevet u kome bi polarna hladnoća opruženog
ženskog tijela vlastite žene prepala i pingvine, i otisnuti se u nepoznato. Tek
protekom određenog vremena i sa pristojne distace, nesretni lovac zauvijek pretvoren
u plijen, shvatiće svu pogubnost zajednice iz koje je pobjegao nakon
decenijskog zatočeništva i sagledati sve pogrešne poteze obe strane, shvaćajući
da je u toj igri izgubio i snagu, i živce i vrijeme. Problemi koji su ga mučili
godinama, nestankom braka jednostavno su nestali poput izmaglice na ranom
jutarnjem suncu a on, ponovo slobodan, povratiće iz dubokog sjećanja vještine
ratnika i lovca i krenuti u nova osvajanja. Iako omatorio i dobrano zašao u
godine, njegova mjera nije se promijenila i neće tražiti ženu svojih godina
nego će mu oštro oko pomoći da iz čopora opet izdvoji djevojku zavidnih oblina
i ponosnu nositeljku dopičnjaka iako je pomenuta možda čak i najbolja drugarica
njegove kćerke. Ponovo rođen, lovac će, pun radosti i novih životnih sokova,
planirati i graditi kule u pijesku, misleći da je ovaj put zaista upoznao
pravu. I opet parada pijanstva i kiča i poznata cura u bijelom. Majmun nikad ne
nauči....
Nema komentara:
Objavi komentar