četvrtak, 21. lipnja 2012.

Majmun


Brak je institucija koja služi za rješavanje problema kojih uopšte ne bi bilo  da nema braka. Ne postoji bolja, jednostavnija i tačnija definicija pomenute nesrećne simbioze između dva ljudska bića koja se, u naponu snage, zanesena imaginarnim projekcijama eventualne budućnosti, obavezuju na doživotnu vjernost, celibat (prema ostatku svijeta) i žrtvovanje do krajnjih granica trpeljivosti. On, srećno zaljubljen u njihanje kukova izabranice srca svoga koja u dopičnjaku (iznimno kratka mini suknja) paradira gradom, želi da je odvoji od čopora samo za sebe kako bi jedan i jedini uživao u blagodetima njenog poprsja, dugih nogu i međunožnih radosti i kao dijete u luna parku uvijek iznova prolazio istim putem  tragajući za vrhuncem sreće. Ona, srećno zaljubljena u muškog roba, svjesna da će ga kontrolisati čitav život već odranije poznatom igricom dam-ne dam, dozvoljava mu da misli da je izabarao a tajnu da je upravo on izabran i njemu dopuštena mogućnost da prividno gospodari njenim primarnim i sekundarnim polnim oznakama, odnijeće sa sobom u grob. I tako on, lovac na divljač i ona, ’’ulovljena’’, uz pompeznu paradu pijanstva i kiča, nakaradne zvukove turbo folka i uz prisustvo kumova, bliže i dalje rodbine, svoje sudbonosno ’’da’’ izgovaraju kao u transu ili pod dejstvom jačih narkotika. Potom pljačkaju polupijane goste koji, razdragani, raspojasani i u želji da se dokažu pred komšilukom i rodbinom, darivaju mladu raznim komadima bijele tehnike, zlatnih umotvorina i kešom, naravno. Poslije mladenci odlaze negdje, da se sedam do deset dana posvete jedno drugom, ispitaju svoju putenost i uživaju u sexu kao da se do tada nisu jebali gdje su stigli, ne birajući ni mjesto ni vrijeme. Povratak u toplinu iznajmljenog ili već ranije obezbjeđenog vlastitog stambenog prostora, povratak je u realnost koja nikada nije bila ružičasta. Ljubav, koja sama po sebi, protokom vremena postaje navika i kao i sve navike, polako gubi značaj iako rituali ostaju netaknuti. Naravno, i dalje je sex opšteprisutna pojava ali zavođenja i romantike je sve manje dok je nesretni ljubavnici potpuno ne istjeraju iz svojih života. Ritual parenja se nastavlja, iako sve rjeđe i sa sve manje radosti. Nju boli glava jer je radila cijeli dan, umorna je, čeka je suđe, peglanje, i pobogu, ručak a majmun, sa raširenim novinama koje služe kao paravan iza koga sakriva svoje nezadovoljstvo i odbija da prihvati sve češće i sve duže gunđanje ’’princeze na zrnu graška’’, neće ništa da pomogne. Samo prlja, ne sklanja za sobom, prdi i smrdi i samo mu je do piva, sexa i fudbala. Da si barem okrečio pa da znam što sam se udala za tebe a ne da moram da plaćam i majstore. Sve moram sama majmune..... I tako, ona sama, kao da njega dragi bog nije ni dao, počinje polako ali sigurno da dominira nekada toplim domom a sada najhladnijom zatvorskom ćelijom u kojoj se značaj oca porodice i izabranika srca napaćene i neshvaćene domaćice zamrzava na neodređeno vrijeme sa krajnjom namjerom da se o odmrzavanju iste govori tek poslije smrti današnjeg roba a budućeg pokojnika. Jadnom mužjaku, koji je od lovca postao plijen i služi za eventualne fizičke poslove i povremeno zadovoljavanje sexualnih potreba domaćice i majke kao i za pokazivanje majmuna  na raznim porodičnim okupljanjima gdje se ’’ima ponašati kulturno a ne kao oni tvoji’’ počinje da se ljepše osjeća van toplog doma i sve češće kasni sa posla, pokušavajući da nađe rješenje za situaciju i nevrijeme u koje je upala mala i lijepa barka sreće. Alkohol uglavnom pomaže da se stvari sagledaju iz druge perspektive a povremena djevojka sumnjivog morala i još sumnjivijih namjera usidrena u njegovom krilu dok joj drhtavim rukama pregleda poprsje i kontroliše posjedovanje donjeg veša, ohrabruje ga u namjeri da povrati izgubljeni tron i konačno i neopozivo ponovo postane kralj svoje zemlje a beskrupuloznog, drskog i mrskog neprijatelja svrgne sa vlasti. U takvoj namjeri, dobro nakljukan promilima konjaka, vinjaka ili kakve domaće brlje, kročiće nesretnik na kućni prag na kojem će ga neselektivnom paljbom dočekati snage opozicije i jednom zauvijek objasniti ko je, šta je, kakav je i gdje mu je mjesto. Problemi, sve veći i sve komplikovaniji, i dalje će se množiti, rasti i dalje komplikovati a nedostatak komunikacije svrstaće dojučerašnje ljubavnike na suprotne strane fronta odakle će svakodnevno, bez prilike za primirje, frcati na sve strane. I, konačno, kad sve dokurči i kad Dara prevrši mjeru, on će napustiti bračni krevet u kome bi polarna hladnoća opruženog ženskog tijela vlastite žene prepala i pingvine, i otisnuti se u nepoznato. Tek protekom određenog vremena i sa pristojne distace, nesretni lovac zauvijek pretvoren u plijen, shvatiće svu pogubnost zajednice iz koje je pobjegao nakon decenijskog zatočeništva i sagledati sve pogrešne poteze obe strane, shvaćajući da je u toj igri izgubio i snagu, i živce i vrijeme. Problemi koji su ga mučili godinama, nestankom braka jednostavno su nestali poput izmaglice na ranom jutarnjem suncu a on, ponovo slobodan, povratiće iz dubokog sjećanja vještine ratnika i lovca i krenuti u nova osvajanja. Iako omatorio i dobrano zašao u godine, njegova mjera nije se promijenila i neće tražiti ženu svojih godina nego će mu oštro oko pomoći da iz čopora opet izdvoji djevojku zavidnih oblina i ponosnu nositeljku dopičnjaka iako je pomenuta možda čak i najbolja drugarica njegove kćerke. Ponovo rođen, lovac će, pun radosti i novih životnih sokova, planirati i graditi kule u pijesku, misleći da je ovaj put zaista upoznao pravu. I opet parada pijanstva i kiča i poznata cura u bijelom. Majmun nikad ne nauči....

Nema komentara:

Objavi komentar