Desilo se i to. Nakon godina teške i neizlječive bolesti, kada smo se najmanje nadali i kada je već davala znakove oporavka, napustila nas je naša draga i nikad prežaljena domovina. Bolest koja je počela još daleke 1981.godine, kada je umro nekada najdraži a danas najomraženiji sin svih naših naroda i narodnosti, polako ali sigurno je uzimala maha. Otkazivali su organi jedan za drugim. Veliki tim vrhunskih eksperata iz oblasti medicine borio se da je spasi. Dugo godina je išla na hemoterapiju ali, sem povremenih poboljšanja, trajno se ništa nije mijenjalo. Vremenom, iscrepljenu i poludrogiranu od silnih hemikalija, pokušali su je postaviti na noge elektrošokom ali je i to bilo kratkog vijeka. Potom je, za održanje u životu, bilo neophodno amputirati jednu pa zatim i drugu nogu. Organizam se mučio i borio ali značajnijeg poboljšanja nije bilo. Rane nisu zarastale nego je dolazilo do velikog odliva krvi. Ljekari su se borili no bez većih rezultata. Emotivno vezani za domovinu, priključili su je na aparate i nastavili borbu za njeno ozdravljenje. Vremenom, ulazeći u tešku finansijsku krizu, bolnica više nije mogla da plaća tolike ljekare. Doktori su pronašli bolje plaćene angažmane u inostranstvu i polako odlazili trražeći lakše slučajeve. Došlo je i doba nevremena i teških gradonosnih oblaka koji su zasuli cijelu domovinu i više nikome nije bilo stalo do njenog ozdravljenja. U takvoj situaciji, sjeli su najbolje plaćeni ljekari sa već potpisanim ugovorima sa inostranim medicinskim kućama, i odlučili da isključe aparate. Moja domovina zauvijek je sklopila oči i otišla u zaborav.
Al to nije kraj vesele priče o umiranju jedne zemlje. Spasavajući organe i udove bolesne a potom i preminule nam domovine svi smo nešto hairovali. Neko deželu, neko domovinu, neko otadžbinu. Mada smo prenos vlasništva uredno platili, a neki i preplatili. 10, 20, 100 hiljada mrtvih. Naši najbolji sinovi ugradili su živote u temelje naše…… E ta fraza me uvijek baci u razmišljanje. Pa kad smo za ovu i ovakvu slobodu dali naše najbolje gdje nam je bila pamet. A ako smo zaista dali najbolje koji kurci su onda ostali i prodaju mi muda pod bubrege o boljem sutra. Ustani Tito da vidiš ovu gamad što ti zemljom hoda….. Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo…….
Nema komentara:
Objavi komentar